Štovanje relikvija svetaca, osobito mučenika, u prvom vremenu na osobiti način zabilježeno je u izvještaju o Polikarpovom mučeništvu koje su napisali vjernici iz Smirne polovicom 2. stoljeća. U njemu se kaže: „Uzeli smo njegove kosti koje su vrijednije od dragog kamenja i finije od pročišćenog zlata i položili ih na prikladno mjesto, gdje će nam Gospodin dopustiti da se okupimo koliko možemo, u veselju i radosti i slavimo rođendan njegovog mučeništva“.
Želeći iskazati razlikovanje štovanja Boga i čašćenja svetaca, odnosno relikvija, sv. Jeronim je u 4. st. posvjedočio: „Mi se ne klanjamo, ne štujemo, jer se bojimo da se ne bismo poklonili stvorenju, a ne Stvoritelju, ali častimo relikvije mučenika kako bismo se još bolje poklonili onome čiji su oni mučenici“.
Crkva prepoznaje dvije vrste relikvija. Relikvije prvog stupnja pripadaju sâmom tijelu sveca. Relikvije ex contacto, sve što dođe u dodir sa svetačkim tijelom je relikvija drugog stupnja. To je u svetištu sv. Šimuna pamuk sv. Šimuna. Primjer toga je i kako su rupcima dodirivali Pavlovo tijelo pa su Pavlove rupce donosili bolesnicima koji bi po tome ozdravljali.
„Dakle, praksa čašćenja relikvija itekako je utemeljena u biblijskoj vjeri. Stoga to nije nikakva izmišljotina i prijevara Crkve, nije poganstvo ili ostatak neke mitologije, nego doista izraz prave, kršćanske vjere.
Također, i crkve su se gradile na mjestima koja su bila mjesta mučeništva raznih mučenika prvog vremena. Pa i na grobovima apostolskih prvaka Petra i Pavla izgrađena je bazilika sv. Petra, odnosno sv. Pavla“
Pamuk sv. Šimuna može se uzeti u blizini svetčeva tijela u samom svetištu Svetog Šimuna. To je pamuk koji se u posebnoj prigodi položi na svetčevo tijelo te se nakon izrečene molitve blagoslova pakira u malene papirnate tekice te se dijeli svim hodočasnicima koji dođu u obilazak Svetišta. Pamuk je relikvija koja predstavlja moćnu zaštitu od Zloga za one koji vjeruju i utječu se Gospodinu po zagovoru sv. Šimuna.